preskoči na sadržaj

Osnovna škola Šime Budinića Zadar

Dvadest godina školskog lista Čehuljica

Osnovna škola Šime Budinića s ponosom predstavlja svoj dvadeseti broj Čehuljice. List je to koji izlazi jednom godišnje u nekoliko stotina primjeraka, a za koji pišu učenici ove škole u okviru slobodnih aktivnosti.

Činjenica da u cijeloj Zadarskoj županiji ima samo sedam školskih listova , izdati kontinuirano dvadeset brojeva je stvarno veliki uspjeh škole i njenih učenika.List je godinama predstavnik škole i grada i na državnoj razini gdje je uvijek cijenjen i tražen.Pohvaljen je i od struke profesionalnih novinara Jutarnjeg lista gdje je primjerice, prošle godine osvojio treću nagradu na natječaju ove velike medijske kuće.

List je iznjedrio i prave profesionalce novinare koji su se i kasnije izabrali novinarstvo kao svoju profesiju. Ravnatelji, bivši i sadašnji svesrdno su pomagali i podupirali izlazak lista i kad se to činilo nemoguće. Ne zaboravimo koliko treba izdvojiti sredstava za izlazak iz tiska lista ovakve kvalitete. Dugogodišnja odgovorna urednica lista, Učiteljica Silvana Rados naglašava kako treba istaknuti veliku podršku bivšeg ravnatelja Matu Maršića koji je potaknuo stvaranje prvoga broja davne 1999. godine i omogućio izlazak prvoga broja. Jedna od urednica lista koja je postavila temelje i oblikovala list je i učiteljica Jasmina Sandalić čiji su učenici dugo godina predstavljali Čehuljicu na LiDranu. List predstavlja školu, njene učenike i učitelje,ali i slika je grada u kojem ti učenici rastu. Zbirka je to događaja i slika iz jedne školske godine, vrijedan ljetopis i spomenar za sve generacije.


Vremeplov

Još jedna uspješna školska godina 4. b razreda

Puna vreća nagrada

 

U naš poštanski sandučić pristigao je mali, šareni vremeplov 4. b razreda. Što smo u njemu pronašli, pročitajte sami!

 

Ponosni smo da je i ove godine na natječaju naše školske knjižnice „Pjevaj nešto ljubavno“, najboljom ljubavnom pjesmom proglašena pjesma Eme Ražov, „Nemoguća ljubav“, dok je drugo mjesto pripalo pjesmi Paole Bašić, „Prava ljubav“. Ovo su naše cure i njihove pjesme.

 

Nemoguća ljubav                                                              

Vodi je simpatija postala vatra,

cijelo je vrijeme čudno promatra.

I da se vatra zaljubi u vodu,

one ipak zajedno živjeti ne mogu.

Njihova tijela, ne bi se smjela dotaknuti,

da se ne ozlijede,

morale bi se jedna od druge maknuti.

Iako na Sv. Valentina dan,

njihova je ljubav

samo običan san.

                  Ema Ražov

 

 

Prava ljubav

Pravu ljubav

nitko ne može razdvojiti.

Nitko ju ne može

uništiti ni slomiti.

 

Ona je vječnost i sreća,

od svega na svijetu veća.

Ljubav je smisao života,

u njoj se krije sva raskoš i ljepota.

 

Ona se nalazi u učionici,

u kući i stanu,

u priči i rimi,

ona se krije

u ljetu i zimi.

 

Uvijek je jaka,

u trenutcima

teškim i lakim.

 

Nema ljepše ljubavi,

od prave ljubavi.

                     Paola Bašić

A onda je došao red i na Lidrano, gradski, županijski, državni. Ove godine članove povjerenstva, izvedbom monologa Željke Mezić, „Ja bubamara“, oduševila je Luna Brkljača te time zaslužila svoj odlazak u Primošten na Državnu smotru - Lidrano 2018.

Na natječaju Državne uprave za zaštitu i spašavanje pod nazivom Katastrofa i snaga sustava civilne zaštite, prvu nagradu Zadarske županije dobio je likovni rad Sare Božić.

U svibnju smo, u atriju Gradske knjižnice Zadar, sudjelovali i na prvom zadarskom festivalu pripovijedanja pod nazivom Pričograd.  Voditeljica programa, ujedno i jedna od organizatorica ovog festivala, glumica Žana Bumber, u ulozi Pipi Duge Čarape, uvela nas je u čaroban svijet Pričograda. Na festivalu su sudjelovale i Sara Božić i Luna Brkljača. Sara je pripovijedala Bajku o čarobnoj ptici Nade Zidar-Bogadi, a Luna etno priču Proždrlica, autorice Sanje Lovrenčić. Koliko su ozbiljno shvatile svoj zadatak te koliko su uživale u pripovijedanju, možete iz priloženog i sami vidjeti. Osim bajkovite čarolije, kući su ponijele i knjige koje su tom prigodom dobile.

U lipnju smo razrednom priredbom našim najdražima pokazali što smo sve radili tijekom školske godine. Prošetali smo svim zavičajima i dobro se zabavili pa evo nekoliko fotki da vidite kako nam je bilo.

Početkom ove školske godine sudjelovali smo i na manifestaciji Milenium stih -  poetski maraton „Riječi iznad svega“, na kojoj su u Sv. Donatu svoje stihove kazivali Luna Brkljača, Adrian Gazić i Ema Ražov.


Putopis

Učenica Isabel Ljoka obišla je brodom svijet

Na putu oko svijeta

 

Kada pomislite na put oko svijeta to vam se učini kao nedostižan san, zar ne? Ipak, pronašli smo jednu  zanimljivu djevojčicu koja se zaputila u nevjerojatnu avanturu. A kada smo saznali da je cijelim putem pisala dnevnik njenu smo priču morali objaviti. Isabel Ljoka samozatajna je učenica 3. f razreda. Ova je godina za nju bila posebna jer je imala priliku sa svojom obitelji putovati oko svijeta. Kako joj je bilo, koja je mjesta posjetila i gdje je najviše uživala, pročitajte u ulomcima iz njezina brodskog dnevnika.

 

Dan prvi, 24. lipnja 2017.

Putovanje prema tatinom brodu nije započelo dobro. Slovenska luka Koper bila je početna stanica naše obiteljske avanture oko svijeta. Put je trajao punih pet sati, a ja i sestra smo spavale ili povraćale. Nije mirisalo na ništa dobro. Kad smo stigle na tatin brod kao da smo stigle u neki maleni gradić. Brod je imao baš sve, trgovine, igraonicu, restorane, butike. Naučila sam da je most mjesto s kojeg se upravlja kruzerom. S njega puca prekrasan pogled na more, a na krilu mosta postoji staklena podnica kroz koju se vidi donji dio broda i more. Nije za ljude koji se boje visine.

 

Dan treći, 26. lipnja 2017. - Luka Valleta, Malta

Danas dolazimo u Maltu, to je zemlja koja se nalazi ispod Italije. Uplovili smo u Valletu, grad okružen zidinama iz 16. stoljeća. Centar grada je na samom vrhu brda pa smo koristili dizalo koje je jako dojmljivo jer je jako, jako veliko. Na brdu nas je dočekao predivan pogled od kojeg zastane dah. Iz dubine se uzdižu crkve, palače, muzeji, trgovine i restorani.

 

Dan šesti, 29. lipnja 2017. - Luka Genova

Stigli smo u Genovu, luku za koju kažu da je najveća u Europi. Tamo smo morali probati talijansku pizzu i sladoled i za mamu kava. Bilo je jako ukusno. Na rivi su nas zabavljali maskirani animatori, dječje igraonice i štandovi. Poslije razgledavanja velikog akvarija vratile smo se mama, seka i ja u kabinu. Brod je počeo valjati pa mi je bilo zlo. Mama mi je rekla da je to morska bolest.

 

 

Dan osmi, 1. srpnja 2017. - Luka Barcelona, Španjolska

Uplovili smo u Barcelonu. Kad je tata završio s poslom, otišli smo autobusom do gradskog središta Barcelone. Vidjela sam kip Cristofora Columba, čovjeka koji je otkrio Ameriku. Šetali smo ulicom koju Španjolci zovu La Rambla u kojoj sam vidjela puno živih kipova. Građevine su stare, zanimljive i neobične. Barcelona je vrlo dobar grad za šoping. Naravno da smo kušali španjolske specijalitete tapas i paellu. Ovaj grad neću zaboraviti i nadam se da ću se jednog dana vratiti u njega.

 

Dan dvadeset drugi, 15. srpnja 2017. - Luka Hooningsvag, Norveška

Povirili smo vani i smrznuli se, bilo je samo sedam stupnjeva. Ovo ljeto u Norveškoj je čudno, umjesto kupaćeg nosimo jakne. Kada bih pogledala globus nalazila bih se točno na vrhu, ovo je najsjevernija točka civilizacije. Oko mene su sami fjordovi, a to su kao planine na otoku. Vidjela sam i puno lijepih životinja, ptica, tuljana, jelena i haskija. Mama nas je povela i u ice bar. To je mjesto načinjeno od leda pa ima ledene čaše, stolove i stolice. Ušla sam u iglu, ledenu kućicu u kojoj je bilo ugodno. Sve zbog toplog krzna na podu. Baš je bilo cool!

 

Dan dvadeset šesti, 19. srpnja 2017. - Luka Reykjavik, Island

Reykja znači žal, a vik znači dim. Ovaj grad je dobio ime po vikinzima koji su vidjeli kako na žalu ima dima. Island je jako zanimljiva zemlja. Ima puno vulkana, čak i ispod mora koje su oni pretvorili u prirodni jacuzzi, jezera koja su zagrijana. Jedno od najpoznatijih je Blue lagoon. Ljeto je ovdje hladno, a traje samo mjesec dana. Reykjavik je glavni grad i ima samo četiristo pedeset tisuća stanovnika.

 

Dan trideset treći, 27.srpnja 2017. - Grad New York

Danas sam se prva probudila jer sam jedva čekala vidjeti New York. Za njega govore da je to grad koji nikada ne spava zato što je osvjetljen i danju i noću, uvijek je pun života. Dugo smo čekali u redu za putovnice jer su u Americi vrlo strogi po tom pitanju. Izašli smo na ulicu i ušli u žuti taxi, poznat u Americi. Krenuli smo u Central Park, a dok smo se vozili vidjela sam najveće zgrade na svijetu. Park je bio pun ljudi, zelenila i vjeverica, prepun štandova i svakakvih drugih sadržaja. Ima i nekoliko jezera po kojima se možeš voziti brodićem. Park je toliko velik da ima traku za kočije s konjima, bicikliste i trkače. Šetali smo dugo i bilo nam je zaista nezaboravno jer ne znaš što ćeš prije pogledati. Prošetali smo i Times Squareom, srcem New Yorka. Vidjela sam ljude obučene u zabavne kostime super heroja i kip slobode. Sve bliješti od svijetla i reklama. Pojeli smo pizzu na ulici, a onda se vratili na brod. Mama će ostati posjetiti poznati most Brooklyn i spomenik žrtvama terorističkog napada. Tada su stradali mnogi stanovnici grada i poznati Twin Tower. To je jako tužna priča.

 

Dan četrdeset prvi, 4. kolovoza 2017. - Luka Cartagena, Kolumbija

Probudila sam se, a sunce je već jako pržilo. Ipak poželjeli smo izaći u Cartagenu i vidjeti poznati park ptica Bird Sansc Tuary. Prvi sam put vidjela plamence, paunove, male sove i crne labudove kako se šepure. Za nazad u brod čekao nas je dugi red pa su nam nudili hladne ručnike i vodu jer je sunce pržilo. Da bi  skratili put oko svijeta ljudi su prokopali prolaz u Panamu. Mnogo ljudi je radilo da bi završili taj prolaz, na žalost dvadeset šest tisuća ljudi je poginulo dok je to radilo. Kanal se sastoji od strojeva koji otvaraju i zatvaraju velika vrata oba bazena. Prije nego brod prođe, pumpe napune bazen s vodom na razinu jezera i onda se vrata otvaraju i vlakovi polako vuku brod. Jezero je veliko pa treba dva sata da preplovimo s jednog kraja na drugi. Tada započinje spuštanje prema Tihom oceanu. Ponovo smo ušli u bazen, a onda se voda ispumpala na razinu Tihog oceana. Prelazak iz Atlantskog u Tihi ocean trajao je cijeli dan. Mogli smo još uživati i u suvenirima koje su nam nudili, ali i u ljetnom kupanju.

 

Dan četrdeset šesti, 9. kolovoza 2017. - Luka Callao, Lima, Peru

Osvajač Francisco Pizzaro, jedan Španjolac, izgradio je grad Limu u dolini rijeke Rimacu u  16.stoljeću. Zapravo, grad je dobio ime po rijeci Rimacu. Lima se nalazi na srednjoj obali Perua, ima oko osam milijuna stanovnika i svi govore španjolskim jezikom. To je peti najveći grad u Latinskoj Americi. Prije dolaska Španjolaca vladale su Inke i njihov bog Inti. Na žalost, Španjolci su uništili i Inke i njihovu bogatu kulturu. Nije im pomogao njihov bog, rekla bih. Danas ljudi posjećuju poznati spomenik, napušteni grad Machu Pichu gdje su Inke ostavile svoj trag.

 

Dan pedeset četvrti, 17. kolovoza 2017. – Uskršnji otok, Čile

Europljani su prvi put otkrili otok Easter (Uskrs) u Uskrsnu nedjelju 1722. godine. On je jako izoliran od ostalih mjesta na Zemlji i udaljen oko 3500 km od južnoameričke obale. Prvi stanovnici koji su ovdje živjeli bili su Polinežani, a došli su brodovima iz Južne Amerike. Dio Čilea je postao 1888. godine. Na cijelom otoku nalazi se osamsto osamdeset sedam kipova napravljenih od vulkanskih stijena. Ovdje su Moai kipovi jako popularni. Seke, mama i ja vidjele smo jedan veliki, rastrčale smo se po livadi, a onda još malo razgledavale grad. Bilo je jako zabavno, jeee!

 

Dan pedeset deveti, 22. kolovoza 2017. - Luka Papeete, Tahiti

Bila sam jako nestrpljiva to jutro jer sam jedva čekala vidjeti Tahiti, najveći otok u Francuskoj Polineziji. Prvi stanovnici grada Papeete u koji smo uplovili , bili su Polinežani. Vladali su kraljevstvom Pomare stotinu godina. Prvi Europljani koji su ovdje došli bili su Englezi koji su istraživali kako planet Venera prolazi pokraj Sunca. I zato je nastao svjetionik Point Venus u Papeeti. Nakon Engleza došli su Francuzi i sklopili dogovor s kraljicom Pomare da otok postane zauvijek dio Francuske. Francuzi su bili vrijedni pa su izgradili ceste, zgrade, velike trgovine, hotele, muzeje i modernu cestu. Otok Tahiti je postao još poznatiji kada je ovdje došao živjeti francuski slikar Paul Gauguin. On je naslikao puno slika na kojima je priroda otoka, njegova kultura, a najviše žene. Kad ovdje dođeš, dobiješ ogrlicu od cvijeća, a to znači da si dobrodošao i da te vole. Ženama je ovdje običaj staviti jedan cvijet na uho. Ako je to lijevo, onda to znači da voli nekoga i da je sretna s njim, ako je desno onda ona još traži. Provela sam ovdje lijepo vrijeme, kupala se sa svojom obitelji i uživala. To je bilo super!

 

Dan šezdeseti, 23. kolovoza 2017. - Luka Bora Bora

Popela sam se na palubu i uživala u pogledu na lijepe, zelene otoke, okružene bijelim pahuljastim pijeskom. Ovdje je more čisto i puno života i jedva sam čekala da to sve vidim izbliza. Idemo na izlet s brodom koji ima stakleno dno. Vozili smo se na jedan kraj otoka koji ima prekrasnu lagunu. Ispod nje su koralji koji na žalost nisu živi zato što valovi i struje stalno dižu pijesak koji pokriva koralje i tako začepi njihove pore. Naši vodiči Glen i George su nam govorili da turisti zagađuju more svojim kremama za sunčanje. To nije dobro za koralje i ostali morski život. Vidjela sam veliku morsku kornjaču, puno koralja, sitnih ribica i morsku zvijezdu. Ovdje otočani čuvaju svoje morsko blago.

 

Dan šezdeset četvrti, 27. kolovoza 2017. - Plovidba prema Aucklandu, Novi Zeland

Ovdje na drugom kraju svijeta je jedan dan ispred ostalih. Kako smo mi putovali sa sjevera i pratili njihov datum, izgubili smo jedan dan. Odnosno datum na brodu smo prebacili na datum na jugu. Tako smo izgubili jedan dan. To je meni jako zbunjujuće! To također znači da se moja avantura bliži kraju.

 

 

 

Dan šezdeset četvrti, 28. kolovoza 2017., Ponovo plovidba prema Aucklandu, Novi Zeland

Sretna sam što idem vidjeti Filipine i maminu obitelj. Danas mi je zadnji dan u igraonici pa sam jako tužna što ću ostaviti prijatelje. Poslije ručka vratila sam se u kabinu, a tamo su nas čekali kovčezi.

 

Dan šezdeset peti, 29. Kolovoza 2017. - Luka Auckland, Novi Zeland

Probudila sam se i otvorila zavjese, a sunce još nije sjalo. Došli smo u jedan od najvećih južnih velegradova na svijetu. Naš boravak  na kruzeru ovdje završava pa sam i tužna i sretna istovremeno. Vidjela sam puno mjesta, upoznala puno ljudi i puno toga naučila. Za Auckland mogu reći da je jedan predivan grad koji se nalazi na sjevernom dijelu otoka. Ipak nije on glavni grad, nego Wellington koji je na jugu. Prvi stanovnici su bili Maori koji danas nema puno zbog ratovanja. Oni su odlučili  odseliti iz grada u planine, a svoju zemlju prodati Englezima. Ovaj grad poznat je po visokom tornju koji se zove Sky Tower s kojega se pruža predivan pogled. Čak se mogao vidjeti i moj kruzer. Poslije sladoleda otišli smo na još veću visinu tornja i vidjeli da tamo ljudi skaču bungee jumping. Fotografirali smo se, a ja sam se malo prestrašila. Ipak sam jako uživala, nezaboravno! Auckland smo napustili avionom.

 

Dan šezdeset šesti, 30. kolovoza, 2017. - Avanture na Filipinima, posjet maminoj obitelji

S aerodroma pokupio nas je ujo Ervin i njegova obitelj. Svi smo bili sretni jer se dugo nismo vidjeli. Zadržali smo se samo jedan dan, ali je bilo ludo. Ujo nas je poveo u veliki zabavni park, ali bez tobogana . Tamo dobivaš prave poslove i možeš zaraditi lažni novac. Ja sam pravila kekse i sladoled, kasnije sam bila vatrogasac i sudac. Baš zabavno i smiješno!

Dan šezdeset sedmi, 31. kolovoza 2017.

Danas smo putovali u devet sati udaljen Ilokos. U njemu sam napokon vidjela svoju baku Nanay i djeda Lolo, a tamo je mamina sestra Joyce, njen muž i bebica. Upoznali smo se i zajedno  otišli na ručak. Uživali smo u piletini i riži, a za desert smo naručili divovski ljubičasti sladoled. Na ulicama  Ilokosa je vrlo živo jer ima puno ljudi, ali i životinja. I to krava, koza, gusaka, kokoši, volova. U centru sela Sveta Katarina nalaze se dva teniska terena na kojem smo malo zaigrali. Brzo smo odustale jer je bilo prevruće. Sljedeći dan smo slagali puzzle na karti svijeta. Svi dani u Ilokosu su nam bili lijepi, sretna sam što sam posjetila mamin dom i vidjela njezinu obitelj. Nadam se da ću ih ponovo vidjeti.

SVIJET 12345        3. RAZRED

 


Čehuljica
Priloženi dokumenti:
cehuljica 18 1-88 mail.pdf


Naš školski časopis dospio je među petnaest najboljih osnovnoškolskih listova u Hrvatskoj

                       PUSTOLOVINA ZVANA LIDRANO

 

   Naš školski časopis Čehuljica osigurao si je mjesto na ovogodišnjoj državnoj Smotri LiDraNo. Učenica 8.d razreda i urednica šesnaestog broja Lota Festini, to jest moja malenkost, zajedno sa svojom mentoricom, profesoricom Silvanom Rados, dobila je priliku posjetiti predivni Šibenik na tri dana, s obzirom da je takozvani 'Krešimirov grad' domaćin smotre.

   Pravilo je da se samo jedan učenik smije pridružiti svom mentoru na putovanju, ali to je pomalo nepravedno. Školski list ne stvara samo jedna osoba, stoga smo profesorica i ja odlučile da će s nama ići još jedna mlada novinarka, Andjela Karavanić.

   Putovanje gotovo nismo ni osjetili, a tada smo stigli u hotel Jure, koji se nalazi unutar kompleksa Solaris. Svi učenici smjestili su se u svoje sobe, a Andjela i ja svoju smo podijelile s dvjema novinarkama iz OŠ Šimuna Kožičića Benje. Prvog dana, 23. ožujka, prisustvovale smo i svečanom otvorenju smotre. Šibenčani su zaista pokazali gostoprimstvo i svih nas opustili i zabavili maštovitom priredbom.

   Kada je noć, tijekom koje mnogi nisu spavali, završila, pojavilo se uzbuđenje. Naime, nakon doručka (koji zaslužuje sve pohvale, kao i ostali obroci) smo se uputili prema velikoj dvorani u kojoj su učenici i mentori poslušali sugestivne kritike, savjete i pitanja državnog povjerenstva za školske listove. Također, međusobno smo razmijenili časopise s mladim Zagrepčanima, Osječanima, Dubrovčanima itd. koji su u ruke dobili našu dragu Čehuljicu, a mi smo listali njihove uratke. To su zaista profesionalni listovi, premda su većinom djeca njegovi tvorci, i vidi se koliko je pažnje uloženo u njihovu realizaciju. Uostalom, i mi smo sve to proživjeli. Istog dana gledali smo i skupne dramsko-scenske izvedbe osnovnoškolaca, a sigurna sam da nisam jedina koja misli da su ti nastupi bili nevjerojatno zanimljivi, kreativni, neki zabavni, neki pak vrlo dirljivi, jednom riječju: odlični. Isto se može reći i za samostalne recitacije koje smo imali čast pogledati.

   U srijedu, 25. ožujka, našoj pustolovini opasno se približio kraj. Napustili smo hotelske sobe u koje će se sada privremeno useliti srednjoškolci iz svih krajeva Lijepe Naše koji su isto došli predstaviti svoj trud i rad. Međutim, priredba povodom zatvaranja smotre malo nas je oraspoložila. Krenuli smo kućama, svatko u svoj grad ili mjesto, žalosni jer moramo napustiti šareno kraljevstvo literarne, dramske i novinarske kreativnosti. Bili smo tužni jer je sve gotovo, ali puni doživljaja, vrijednih iskustava, sjećanja i fotografija u mobitelima. Kiša i snažno jugo su nas ispratili, a prije samo nekoliko dana dočekalo nas je proljetno sunce. To je možda i skrivena poruka: kada smo došli, sjali smo od ushićenja, a odlazeći, bili smo, što bi se reklo, pokisli.

   Ne znam za ostale, ali ja ne odustajem i ne očajavam. U sebi sam pozdravila Šibenik riječima: „Doviđenja, lijepi grade! No opet ćeš me vidjeti za godinu dana, na LiDraNu 2016.! Budi siguran u to!“

 

Lota Festini, 8.d razred  


Izašla je nova Čehuljica!


 

Čehuljica

list učenika Osnovne škole Šime Budinića

Naš list izlazi od 1998. godine jedanput godišnje. U njemu pišemo o svemu što se događa u školi i o izvanškolskim događanjima u kojima sudjeluju naši učenici i nastavnici. U proteklih deset godina s Čehuljicom smo obišli svijet kroz putopise naših učenika, razgovarali s mnogim poznatim osobama, pisali o brojnim ekološkim temama. O vrijednosti Čehuljice kao jednog od važnijih školskih projekata najviše govori osam diploma s državnog  Lidrana, te dvanaest diploma za samostalne novinarske radove. Svake godine u veljači s nestrpljenjem očekujemo novi broj!

   


Čehuljice u digitalnom obliku
Priloženi dokumenti:
cehuljica 2012-web.pdf


Važne poveznice
Kalendar rada

4. varijanta

Vremenska prognoza
Vremenik natjecanja

Natjecanja i smotre u 2020.g

Svim učenicima puno sreće i znanja!!

Obavijest

Popis dopunskih nastavnih sredstava (radne bilježnice, zbirke zadataka, kutija za Tehničku kulturu, likovna mape, atlasi,…) za razrede koji ulaze u frontalnu provedbu kurikularne reforme (1. razred, 5. razred, Fizika, Kemija i Biologija u 7. razredu)

Ove troškove financira Grad Zadar.

OBAVIJEST ZA RODITELJE

Popis udžbenika za šk. god. 2019./2020.

U školskoj godini 2019./2020. sredstvima državnog proračuna nabaviti će ae svi udžbenici obveznih i izbornih predmeta. Troškove nabave dopunskih nastvanih materijala djelomično financira Grad Zadar.

Zato sto volim Zadar

KORISNI LINKOVI

 

 

Zakoni i pravilnici

Zakone i pravilnike možete pronaći na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje

Priloženi dokumenti:
Zakon o odgoju i obrazovanju.pdf

BONTON

"Skockajte web! 2012"

NAŠA WEB-STRANICA U FINALU NAJBOLJIH NA NATJECANJU  "SKOCKAJTE WEB 2012"

Kalendar
« Prosinac 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Vremenska prognoza

Prvi glas Budinića

Čitamo mi, u obitelji svi 2012./2013.

Stop nasilju među djecom!

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 4. 2010.

Ukupno: 955712
CMS za škole logo
Osnovna škola Šime Budinića Zadar / Put Šimunova 4, HR-23000 Zadar / www.os-sbudinica-zd.skole.hr / ured@os-sbudinica-zd.skole.hr
preskoči na navigaciju